O praćenju provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma


Okvirom Europske unije za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. (Okvir EU) planiran je sveobuhvatan pristup u kojem su borba protiv diskriminacije Roma i promicanje njihove socijalne i ekonomske uključenosti usko povezani. U skladu sa spomenutim Okvirom EU, države članice - pa tako i Republika Hrvatska (RH) - izradile su nacionalne strategije uključivanja Roma prilagođene veličini romske populacije u dotičnoj državi kao i specifičnostima situacije u kojoj se romsko stanovništvo u pojedinoj članici nalazi. Potvrdu političkoj volji iskazanoj u Okviru EU za nacionalne strategije integracije Roma, Europska komisija je dala uvrštavanjem aktivnosti povezanih s provedbom istog u financiranje Europskih strukturnih fondova (ESI fondovi) kao i inzistiranjem na dokazivanju učinka kojeg financirane aktivnosti imaju na život Roma.


Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine (NSUR) Vlada Republike Hrvatske donijela je krajem 2012. godine, dok je Akcijski plan za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma za period od 2013.-2015. (AP NSUR) godine usvojen početkom 2013. godine.


Opći cilj NSUR-ajest "poboljšati položaj romskenacionalne manjine u Republici Hrvatskoj smanjivanjem višedimenzionalnog socio-ekonomskog jaza između romskog i ostalog stanovništva te na usklađen, otvoren i transparentan način postići potpuno uključivanje Roma u sve segmente društva i zajednice". Kako bi se taj cilj ostvario, NSUR uključuje sljedeća četiri posebna cilja:

  • izgraditi i razviti ljudski kapital romske zajednice podizanjem razine obrazovanja te poticanjem na cjeloživotno učenje;
  • poboljšati ekonomski status Roma omogućavanjem pristupa tržišturada, povećanjem mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja te poticanjem jednakih mogućnosti u zapošljavanju;
  • poboljšati zdravstveni i socijalni status pripadnika romske zajednice osiguravanjem pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj i socijalnoj skrbi te poboljšanjem uvjeta stanovanja;
  • poboljšati društveni položaj Roma stvaranjem pretpostavki za ostvarivanje temeljnih ljudskih i manjinskih prava, uklanjanjem svih oblika diskriminacije te poticanjem aktivnog sudjelovanja u društvu i procesima odlučivanja.

NSUR uključuje područja zapošljavanja, zdravstvene zaštite i stanovanja, socijalnu skrb, uključivanje u društveni i kulturni život, kao i statusna rješenja, suzbijanje diskriminacije i pomoć u ostvarivanju prava.


AP NSUR u načelu slijedi strukturu NSUR-a, pri čemu su sva ključna strateška područja pokrivena i posebnim poglavljima unutar AP NSUR-a, a uvedeno je i dodatno poglavlje pod nazivom "Unaprjeđenje prikupljanja statističkih podataka". U konačnici, NSUR pokriva osam strateških područja, a AP NSUR, pokriva njih devet.


U svrhu praćenja provedbe cjelokupnog operativnog dijela NSUR-a, Vlada Republike Hrvatske osnovala je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020.godine. No, sveukupna i praćenje politika i aktivnosti usmjerenih na romsku nacionalnu manjinu, na nacionalnoj razini, povjerena je Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.


Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjinau ime Vlade Republike Hrvatske objedinjuje izvješća nadležnih tijela i izvještava o ostvarivanju prava Roma u Republici Hrvatskoj te je upravo temeljem ovlasti praćenja i izvještavanja, koncem 2014. i početkom 2015. godine proveo vanjsku evaluaciju strateškog i provedbenog dokumenta, a nalazi iste poslužili su kao podloga za izradu ovog Ugovora.


Nalazi evaluacije, između ostalog, pokazali su da unatoč pozornosti koja se u NSUR i AP NSUR posvećuje pitanjima praćenja i evaluacije, ne postoji sveobuhvatan sustav prikupljanja podataka o provedbi planiranih mjera i ostvarivanju strateških ciljeva. Od ukupno 111 pokazatelja koji su definirani u AP NSUR, samo 11 pokazatelja raspolaže s polaznim vrijednostima. U praktičnom smislu to znači da je zbog nedostatka polaznih vrijednosti onemogućeno zaključivanje, kako o eventualno postignutom napretku tako i o konačnom učinku provednih mjera na život, tj. uključivanje romske zajednice. Također, nalazi evaluacije otkrili su da se vijeća i predstavnici romske nacionalne manjine i jedinice lokalne samouprave najčešće pojavljuju kao nositelji ili sunositelji provedbe mjera definiranih AP-om NSUR-a (u 36 mjera vijeća i predstavnici romske nacionalne manjine, a u 33 mjera jedinice lokalne samouprave). Jedina institucija koja je navedena kao nositelj ili sunositelj u većem broju mjera je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (ukupno 44 mjere).


Sukladno navedenom, evaluacijsko izvješće u preporukama ističe potrebu definiranja polaznih (baznih) podataka prema kojima će biti moguće donositi zaključke vezano uz razinu dosegnutih ciljeva definiranih kako provedbenim, tako i strateškim dokumentom, kao i izgradnju kapaciteta za praćenje ievaluaciju putem edukacije relevantnih dionika s posebnim naglaskom na izgradnju kapaciteta pripadnika romske nacionalne manjine (tj. vijeća i predstavnika romske nacionalne manjine te pripadnika romskog civilnog društva).


Kako državna tijela i javne ustanove uglavnom ne prikupljaju podatke razvrstane po etničkoj pripadanosti tako je i definiranje polaznih podataka opterećeno nizom poteškoća. Postojeći podaci iz administrativnih izvora nisu objedinjeni niti lako dostupni (kao ni podaci iz dosadašnjih istraživanja u Hrvatskoj) što dovodi do toga da su isti samo djelomično iskoristivi u kontekstu postavljanja polaznih vrijednosti javno-političkih dokumenata ili pak potpuno neiskoristivi. Tome treba dodati i poteškoće u definiranju opsega romske populacije u Republici Hrvatskoj. Naime, iako prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz posljednjeg Popisa stanovništva u RH živi 16.975 Roma, još uvijek je općeprihvaćena činjenica da se radi o podcijenjenom broju, te se uz podatak evidentiran Popisom stanovništva u svim službenim dokumetima (uključujući i NSUR 2013.-2020.) navodi i procjena Vijeća Europe prema kojoj se broj Roma u RH kreće između 30.000 i 40.000. Stoga se nameće pitanje koji je od navedenih brojeva potrebno/poželjno uzimati kao relevantnu polazišnu vrijednost u definiranju obuhvata pripadnika romske nacionalne manjine pojedinom mjerom ili aktivnostima.


Kao modeli dobre prakse u odgovaranju na poteškoće stvaranja baze polaznih vrijednosti najčešće se navodi: mapiranje romskih zajednica (po modelu Rumunjske), kombiniranje dostupnih istraživačkih podataka s ciljanim znanstvenim istraživanjima manjeg dosega (poput Slovačke) ili opsežna znanstvena istraživanjima provedena u suradnji s tijelom zaduženim za provedbu cenzusa (primjer Mađarske), a koja sadržajno pokrivaju područja definirana europskim, pa onda i nacionalnim strateškim i provedbenim dokumentima. Nadalje, kako bi se osigurala što je moguće veća spremnost Roma na sudjelovanje u istraživanjima s navedenim ciljem, stručna literatura kao i Agencija Europske unije za temeljna prava preporuča sudjelovanje Roma kao istraživača ili medijatora između istraživača i romske zajednice.


Sukladno navedenom, potreba definiranja polaznih vrijednosti (putem istraživanja koje će, uvažavanjem istraživačkihetičkih standarda, nadići poteškoće u prikupljanju etnički disegregiranih podataka s kojima se susreću admnistrativna tijela), kao i aktivnosti edukacije i praćenja koje trebaju uslijediti nakon istog (a koje su planirane ovim Ugovorom) nameću se kao logičan preduvjet učinkovite javne politike usmjerene unapređenju položaja romske nacionalne manjine na području Republike Hrvatske.


Molimo pričekajte...