Strateško područje 7. Statusna rješenja, suzbijanje diskriminacije i pomoć u ostvarivanju prava

Akcijski plan
Akcijski plan za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine, za 2019. i 2020. godinu
Naziv
Statusna rješenja, suzbijanje diskriminacije i pomoć u ostvarivanju prava
Opis strateškog područja

Ne postoji čak ni približno točan brojčani podatak o broju Roma u Hrvatskoj koji nemaju riješen status (privremeni boravak, stalni boravak, državljanstvo). Iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova o Romima koji su primljeni u hrvatsko državljanstvo u razdoblju od približno 5,5 godina (234 osobe) te uzimajući u obzir one Rome koji nemaju legalni boravak može se iznijeti samo gruba procjena. Isto tako, prema slobodnim procjenama do kojih je UNHCR došao u suradnji s pojedinim romskim udrugama te kroz projekte pružanja pravne pomoći može se procijeniti da otprilike 500 Roma nema državljanstvo niti jedne države (apatridi), a još oko 1.000 Roma nema riješen status, pa bi mogli biti izloženi riziku da postanu apatridi.

Nakon proglašenja suverenosti Republike Hrvatske većina pripadnika romske nacionalne manjine, koji u Republici Hrvatskoj tradicionalno žive, stekla je hrvatsko državljanstvo podrijetlom, a manji dio naturalizacijom, u jednom i drugom slučaju ispunivši zakonske uvjete. Međutim, još uvijek postoje određene poteškoće prilikom dokazivanja državljanskog statusa. Radi se o populaciji koja ne posjeduje identifikacijske isprave, a nakon Drugog svjetskog rata i kasnijih godina došli su u Hrvatsku iz drugih jugoslavenskih republika. Navedene osobe uglavnom nisu upisivane u knjige hrvatskih državljana, prigodom njihova ustrojavanja tijekom 1947./48. godine, jer im zavičajnost 1941. godine nije bila u nekom od mjesta na području Hrvatske, pa se sukladno propisima o državljanstvu, koji se primjenjuju kao pravna pravila, ne smatraju hrvatskim državljanima.

Značajan broj romske djece stekao je hrvatsko državljanstvo podrijetlom po sili zakona u trenutku rođenja i upisan je u matice rođenih i knjigu državljana u nadležnom matičnom uredu. Pripadnici romske nacionalne manjine koji su u Republiku Hrvatsku došli iz drugih zemalja nakon što navrše osam godina neprekidno odobrenog boravka u Republici Hrvatskoj do podnošenja zahtjeva steći će hrvatsko državljanstvo uz ispunjenje i drugih propisanih zakonskih uvjeta. Postupak stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem ovisi o volji zainteresirane osobe i pokreće se isključivo na njezin zahtjev.

Ključni problem s kojim su Romi suočeni je neodgovarajuća registracija građanskih stanja. Manji broj pripadnika romske manjine ne može steći hrvatsko državljanstvo prirođenjem jer nema reguliran boravak u propisanom trajanju ili su pravomoćno kažnjavani. Neki nisu regulirali status stranca jer nisu upisani ili ne iskazuju interes za upis u evidenciju državljanstva druge države nastale na području bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, čije su državljanstvo stekli podrijetlom. Nerijetko, osobe koje se nađu u takvim situacijama navode kako plaćanje troškova reguliranja boravka, državljanstva ili novih isprava za njih predstavljanju značajan izdatak.

Prema posljednjim podacima koji proizlaze iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2017. godinu od svih osnova navedenih u članku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije i nadalje se najveći broj pritužbi na nejednako postupanje upućenih Uredu pučkog pravobranitelja temelji na etničkoj pripadnosti podnositelja predstavke. Taj izvještaj posebno ističe lošiji položaj pripadnika romske nacionalne manjine u odnosu na ostale nacionalne manjine, odnosno etničke skupine.

Unatoč učinjenim naporima Vlade Republike Hrvatske i ostalih nadležnih tijela u cilju sustavnog rješavanja problema kojima je romska nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj izložena, potrebno je uložiti dodatan trud posebno u izgradnju djelotvornijeg sustava suzbijanja diskriminacije i zaštite romske nacionalne manjine od svakog oblika diskriminatornog ponašanja, posebno kada je riječ o djelima poput rasne i druge diskriminacije, zločina motiviranog mržnjom i govora mržnje.

Kako bi se u osigurala odgovarajuća zaštita romske nacionalne manjine od svih oblika diskriminacije, potrebno je nastaviti s podizanjem svijesti šire hrvatske javnosti, ali i same romske zajednice, o antidiskriminacijskom zakonodavstvu u Republici Hrvatskoj te se usredotočiti na njegovu učinkovitiju primjenu. Također je nužno dodatno obrazovati medije i posebno ih senzibilizirati za problematiku diskriminacije romske nacionalne manjine te provoditi kontinuiranu izobrazbu djelatnika koji rade na predmetima povodom diskriminacije pripadnika romske nacionalne manjine. Naposljetku, nužno je unaprijediti suradnju nadležnih tijela s organizacijama civilnog društva koje djeluju na području suzbijanja diskriminacije pripadnika romske nacionalne manjine.

Analizom prikupljenih statističkih podataka u Republici Hrvatskoj na području suzbijanja trgovanja ljudima posljednje dvije do tri godine uočeni su određeni trendovi u ovom području, poput povećanja broja žrtava trgovanja ljudima koji su državljani/državljanke Republike Hrvatske, kao i to da Republika Hrvatska postaje država porijekla i destinacije za žrtve trgovanja ljudima. Također, u proteklom se periodu pojačano radilo i na identifikaciji žrtava trgovanja ljudima iz romske populacije. Obrada statističkih podataka ukazala je na to da su pojavni oblici eksploatacije bili seksualna eksploatacija ili posredovanje pri sklapanju dogovorenih brakova, radna eksploatacija odnosno prosjačenje ili prisila na činjenje drugih, srodnih kaznenih djela (džeparenje, krađe u trgovinama i slično). U tom kontekstu i imajući u vidu maloljetni status žrtava, u narednom je periodu posebnu pozornost potrebno usmjeriti na preventivni rad unutar romske zajednice i s romskom zajednicom s ciljem zaštite najranjivijih članova.

Zbog niza razloga koji zajedno uvjetuju težak položaj romske manjine, njezini se pripadnici bilo zbog neinformiranosti bilo zbog straha od diskriminacije i nepovjerenja u institucije teško obraćaju državnim tijelima nadležnima za provođenje prava. Potrebna je primarna pravna pomoć, koja ima preventivnu funkciju, doprinosi pravnoj sigurnosti, umanjuje broj nepotrebnih postupaka te rasterećuje sudove i upravna tijela. Također je potrebna i suradnja pružatelja primarne besplatne pomoći s lokalnim romskim predstavnicima. Problem kod pružanja sekundarne pravne pomoći je i neinformiranost pripadnika romske nacionalne manjine o mogućnostima korištenja besplatne pravne pomoći.

Iznos predviđenih sredstava
U okviru redovnih aktivnosti MUP-a i MVEP-a

Cilj 7.1. Podići razinu informiranosti i potaknuti pripadnike romske zajednice na punu suradnju u postupcima rješavanja njihova statusa

Broj mjera: 0


Cilj 7.2. Uspostaviti mehanizme za brže i učinkovitije rješavanje statusnih pitanja Roma u Republici Hrvatskoj

Broj mjera: 1


Cilj 7.3. Unaprijediti međuresornu suradnju nadležnih tijela s reprezentativnim predstavnicima (npr. članovi vijeća romske nacionalne manjine i predstavnici) romske nacionalne manjine u suzbijanju diskriminacije pripadnika romske nacionalne manjine

Broj mjera: 0


Cilj 7.4. Osigurati i unaprijediti provedbu antidiskriminacijskog zakonodavstva od strane nadležnih tijela na svim razinama (nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj) i provedba svih ostalih propisa i zakona uz primjenu antidiskriminacijskih načela (obrazovanje, stanovanje,...

Broj mjera: 1


Cilj 7.5. Smanjiti pojavnost nasilničkog ponašanja prema Romima djelovanjem policije

Broj mjera: 1



Cilj 7.1. Podići razinu informiranosti i potaknuti pripadnike romske zajednice na punu suradnju u postupcima rješavanja njihova statusa

Cilj 7.2. Uspostaviti mehanizme za brže i učinkovitije rješavanje statusnih pitanja Roma u Republici Hrvatskoj

Mjera 7.2.1. U povodu podnesenog zahtjeva za reguliranje privremenog, odnosno stalnog boravka, Romima koji imaju čvrstu poveznicu s Republikom Hrvatskom, a nemaju utvrđen državljanski status niti putnu ispravu države...

Nositelj mjere: Ministarstvo unutarnjih poslova

Broj pokazatelja: 1


Cilj 7.3. Unaprijediti međuresornu suradnju nadležnih tijela s reprezentativnim predstavnicima (npr. članovi vijeća romske nacionalne manjine i predstavnici) romske nacionalne manjine u suzbijanju diskriminacije pripadnika romske nacionalne manjine

Cilj 7.4. Osigurati i unaprijediti provedbu antidiskriminacijskog zakonodavstva od strane nadležnih tijela na svim razinama (nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj) i provedba svih ostalih propisa i zakona uz primjenu antidiskriminacijskih načela (obrazovanje, stanovanje,...

Mjera 7.4.1. Stručno usavršavanje policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova u provođenju mjera iz "Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje", njihova senzibilizacija u pogledu rada s manjinskim...

Nositelj mjere: Ministarstvo unutarnjih poslova

Broj pokazatelja: 2


Cilj 7.5. Smanjiti pojavnost nasilničkog ponašanja prema Romima djelovanjem policije

Mjera 7.5.1. Jačanje i promicanje sigurnosti u zajednici u okviru prevencije protupravnih i drugih društveno neprihvatljivih ponašanja povezanih s pripadnicima romske nacionalne manjine, kroz senzibilizaciju, informiranje,...

Nositelj mjere: Ministarstvo unutarnjih poslova

Broj pokazatelja: 3


Molimo pričekajte...